Udruga hrvatskih pacijenata – Marijo Drlje, naš doživljaj rada nekih ljekarni u ovo vrijeme koronavirusa.

Jesu li nam životi svih hrvatskih građana jednako važni ili su nečiji važniji?

Odgovor smo dobili i možete ga pročitati na linku dolje.

Napomena: Na ovaj naš dopis dobili smo odgovor od HLJK i gđe ANE Soldo , a na to smo im mi u UHP-a odgovorili, sve možete pročitati ovdje: 9.4.2020. Naš 2. dopis HLJK gđi ANI SOLDI na njen odgovor na naš dopis. Ugodno čitanje, a zaključak  donesite sami.

Udruga hrvatskih pacijenata (UHP)
Tratinska 27/1 (
poštu slati na Kopernikova 3)
Zagreb

 https://udrugahrvatskihpacijenata.hr/

https://www.facebook.com/udrugahrvatskihpacijenata.hr

U Zagrebu 4.travnja 2020.

Naš doživljaj sa radom nekih Ljekarni

Poštovane/i

Jesu li nam životi svih hrvatskih građana jednako važni ili su nečiji važniji?

Udruga je zaprimila više usmenih pritužbi na ponašanje nekih djelatnika u ljekarnama, točnije na krutost u postupanju i nedostatak empatije, koji se najviše očituju u tome što su zbog nedostatka izravne komunikacije s djelatnicima ljekarne, u kojoj bi se mogli informirati o tome trebaju li uopće čekati na red, potrošači prije samog ulaska prisiljeni duže vrijeme čekati ispred ljekarne, da bi se onda utvrdilo da traženog proizvoda u njoj nema. Također se žale da se, unatoč velikih napora koje Stožer civilne zaštite ulaže da osvijesti potrebu održavanja stroge higijene i sprečavanja širenja virusa korone, nedovoljno dezinficiraju stakla na ljekarnama na koje ljudi prislanjaju svoje identifikacijske dokumente (osobnu i zdravstvenu iskaznicu) kako bi im uopće bio dopušten ulazak u ljekarnu.

Budući da nitko od osoba koje su se obratile Udruzi po ovom pitanju nije htio podnijeti pritužbu pisanim putem, odlučio sam otići i osobno provjeriti kakva je situacija. Namjeravao sam kupiti fiziološku otopinu. Svoje iskustvo ovdje javno iznosim, ne u namjeri da nekoga ciljano kritiziram, već da realno prikažem ono što sam doživio. Pitam se je li dragocjeniji uloženi trud i minuta radnog vremena nekog ljekarnika od truda i minute zdravstvenog djelatnika u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu, trgovca, vatrogasca, policaja, itd.?

Došao sam danas ispred jedne ljekarne u Zagrebu u 11.33. Subota je i navedena ljekarna radi do 12.00 sati, pa ističem da sam namjerno išao u provjeru pred kraj radnog vremena. Prvo se treba upisati, i to izvana preko debelog stakla, tako da nema mogućnosti komunikacije s osobom u bijeloj kuti koja iznutra zapisuje na papir podatke koje traži od vas. Ispred mene čekaju četiri osobe, te jedna po jedna, držeći propisani razmak od 2 m, odlaze pred to staklo. Svaka osoba vadi osobnu i zdravstvenu iskaznicu i prislanja na staklo kako bi ljekarnica iznutra mogla vidjeti podatke (to nije možda ni sporno ako je propisano). Uočavam da nitko ne dezinficira to staklo izvana koje svi diraju rukama dok prislanjaju dokumente na njega.!!!!!!!! Iznutra stakla, osoba zaštićena maskom i u rukavicama, nešto maše i glavom i rukama, dok prepisuje podatke s tih dokumenata. Odlazi, a zatim se nakon nekoliko minuta vraća i osobi koja stoji i čeka ispred stakla pokazuje da stane u novi red iza ugla zgrade koji je za ulaz u ljekarnu.

Kad sam izvana došao na red i stao ispred stakla, s njegove unutarnje strane spustila se bijela  plastična zavjesa. Gledam na sat, tek je 11:43, gledam oko sebe i pitam se: Što je sad ovo?! Nekoliko minuta kasnije izađe iz ljekarne doslovce na nekoliko sekundi djelatnicom u bijelom i onako iza ugla proviri glavom i odrješito kaže: Ne upisujemo više, i ne primamo! Pokušao sam nešto reći, ali nemam kome jer je gospođa već bila pobjegla unutra. Nije bilo nikakve mogućnosti za komunikaciju s osobama koje prodaju proizvode u ljekarni!

Nezadovoljan sam, no dobacim neku šalu onima koji čekaju u redu za ulaz u ljekarnu, pa odem dalje do ljekarni koje su oko pola kilometra dalje. U prvu stižem u cca 11.58, vrata su zaključana. Mahanjem izvana privučem pažnju ljekarnica koje su unutra, ali one mi pokazuju na sat da rade do 12:00. Odlazim do 200 metara udaljene sljedeće ljekarne, no kad sam stigao već je bilo 12.02 i vrata su zaključana.  Kroz staklo mašem, ali djelatnice iznutra mašu prema meni u smislu – ništa, ništa, gotovo.

Zadivljen sam strogom disciplinom u pridržavanju radnog vremena, ali istovremeno razočaran što te djelatnice nemaju ni malo empatije prema potrošačima kojima prodaju svoje proizvode, i koji su (u prva dva slučaja) pred ljekarnu došli prije završetka radnog vremena ili (u trećem slučaju) zakasnili dvije minute. Zar zaista nisu mogle izaći vani i upitati: Je li baš nešto hitno to što vam treba, jeste li životno ugroženi? Meni danas nije bilo potrebno ništa hitno, ali tako bi bilo i da sam bio životno ugrožen i da mi je trebao lijek od životne važnosti.

Pitam se zašto nema mogućnosti neke vrste trijaže vani ispred ljekarne, jer možda neki kupci čekaju radi nečega čega uopće nema u ljekarni, te tako oduzimaju vrijeme onima koji bi nešto i kupili? Zar bi zaista bio problem da ljekarnik, prije nego uzme osobne podatke, prisloni s unutarnje strane stakla popis najvažnijih grupa proizvoda, npr. 1. Lijekovi na recept; 2. Lijekovi bez recepta; 3. Dodaci za prehranu; 4. Dezinfekcijska sredstva, itd., pa da kupac pokaže broj i unaprijed najavi koliko je hitan njegov zahtjev. Takav je odabir već davno uveden na mnoga mjesta – banke, pošte, javne ustanove…  Iako bi to možda zahtjevalo dodatno vrijeme prilikom upisa, uštedjelo bi se vrijeme nepotrebnog čekanja korisnicima i odgovaranja na nepotrebne upite djelatnicima ljekarni.

Stožer civilne zaštite kojeg podržavamo i zahvaljujemo mu za sve što dobro čine za dobrobit hrvatskog puka u ovom ratu sa koronavirusom, stalno šalje poruku da se smanje socijalni kontakti i poslije ovakvih situacija, oni kojima (a već su bili u redu ovdje) je hitno potreban lijek moraju tražiti dežurne ljekarne i proširivati svoje socijalne kontakte!!!!!

Želim naglasiti da poštujem sva pravila Stožera civilne zaštite, pa tako i zaštitu djelatnika koji prodaju lijekove i druge medicinske proizvode. Javno pitam zašto iste uvjete zaštite kao djelatnici po ljekarnama ne bi imali i svi zdravstveni djelatnici koji rade u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu, svi vatrogasci, policajci, trgovci koji nam prodaju hranu…. Zašto svi oni, a posebno djelatnici na hitnim službama kad dobiju oboljelog (koji čak može biti u besvjesnom stanju) prije nego kontaktiraju s osobom ne bi uzeli osobne podatke s iskaznice i provjerili u sustavu MUP-a je li ta osoba možda bila u samoizolaciji? Pitam sve nas kako bi izgledalo naše društvo kada bi svi djelatnici u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu, vatrogastvu, policiji… gledali baš na svaku minutu svog radnog vremena i ostavljali možda životno ugrožene sugrađane ispred vrata bez mogućnosti komunikacije?

Dakle, jesu li nam životi svih hrvatskih građana jednako važni? Ili su možda životi nekih djelatnika po ljekarnama važniji od života liječnika, medicinskih sestara, vatrogasaca, policajaca, trgovaca i svih onih koji su na prvoj crti obrane u ratu sa koronavirusom.

I na kraju želimo zahvaliti svim djelatnicima koji su na prvoj crti u ovom ratu sa korona virusom za sve dobro što činite za hrvatski puk, svi ste vi naši heroji, ali ipak posebno bih se zahvalili svim solidarnim i humanim zdravstvenim djelatnicima u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu, na neposrednoj prvoj crti u borbi sa koronavirusom. Hvala vam solidarni, humani  hrabri ljudi.

U dobroj vjeri i iskrenom zahvalnošću.

S poštovanjem

U Zagrebu 4.4.2020.
Predsjednik
Marijo Drlje dipl.oec

0