UHP-a. Predlažemo, pročitajte ovdje promišljanje i stavove dr. Dražena Gorjanskog , borca za očuvanje dostignute civilizacijske razine solidarnosti u javnom zdravstvenom sustavu – općim dobrom hrvatskog puka

dr. Dražen Gorjanski zašto mi liječnici ne razumijemo naše javno zdravstvo

Udruga hrvatskih pacijenata (UHP)
Kopernikova 3
Zagreb
U Zagrebu 12.6.2016.
Marijo Drlje, predsjednik, 0911877654

Ovdje možete pročitati promišljanja i stavove o javnom zdravstvu dr. Dražena Gorjanskog, Savjetnika za medicinska pitanja predsjednika UHP-a
Dražen Gorjanski, dr. med., spec. obiteljske medicine
gorjanski@os.t-com.hr

ZAŠTO, MI LIJEČNICI, NE RAZUMIJEMO NAŠE JAVNO ZDRAVSTVO?

Od osamostaljenja do danas javno je zdravstvo pretrpjelo niz promjena – uglavnom loših. Prodali smo tvornice lijekova, privatizirali primarnu zaštitu, ljekarne, kućne njege, fizikalnu terapiju u kući, laboratorije, ortopedske kuće, čak i neke odjele u bolnicama. Zdravstvene usluge i dobra koji smo ranije jeftino samiproizvodili sada plaćamo višestruko skuplje. Uveli smo vrednovanje rada po tržišnim načelima pretvarajući pacijente u izvor zarade, a sebe u menadžere. Uspostavljeni dvojni rad, sukob interesa i korupcija izjedaju nam moral i radnu etiku. Kao posljednji zbunjujući potez nudi se liječenje u standardnom i nadstandardnom obliku.
Zašto nam se događaju takvi promašaji?
1. Javno je zdravstvo sustav s dvije zadaće: unaprjeđivanja zdravlja svih građana te, što često zaboravljamo, sprječavanja osiromašenja u slučaju bolesti. Zamršenje to i složen sustav u čijem se radu isprepliću vrhunska tehnologija s visokim etičkim zahtjevima, znatni troškovi sa solidarnošću, ogromno znanje s velikim altruizmom, individualizam sa suradljivošću. Bogati daju za liječenje siromašnih, a zdravi za liječenje bolesnih. U njemu svatko daje koliko može, a uzima koliko mu treba. Tržišna načela djeluju, ali na poseban način. Iako ga svi plaćamo želja nam je biti zdrav i nikada ga ne koristiti. Razvijamo skupe tehnologije liječenja, a mjerama prevencije nastojimo spriječiti pojavu bolesti. Iako neke zemlje za zdravstvo odvajaju više, imaju slabije zdravstvene ishode od zemalja koje izdvajaju manje. Unatoč raširenom pridjevu socijalističko zdravstvo, javno je zdravstvo dijete kapitalizma – utemeljili su ga Englezi 1948.Složena i zamršena narav javnog zdravstva
Nije to sustav koji se uklapa u jednostavni liberalni svjetonazor što slavi sebičnost i povećavanje osobne koristi. Presložen je on i prenapredan da bi ga se uklopilo u takvo jednodimenzionalno gledište.
U takvom sustavu rade i posebni ljudi – medicinski djelatnici – kojima je umjesto uvećanja osobne koristi temeljni cilj korist drugoga. Ljudi su to koji žive i rade pod samo zadanim i samoizabranim kodeksom – kodeksom medicinske etike. Ljudi koji se, kada je potrebno, izlažu i smrtnoj opasnosti radi dobrobiti svojih pacijenata. I to sve za istu i stalnu plaću – radili pri tome  normalno, malo ili, što je najčešće, previše.
Je li zamršeno? Naravno. Je li razumljivo? Jednima je, drugima teže, a trećima je, kako ćemo kasnije vidjeti, sve navedeno potpuno nerazumljivo.
2.Izobličenost našeg javnog zdravstva
Bi li pračovjek razumio čemu služi bicikl? Možemo pretpostaviti da bi nakon nekog vremena ipak shvatio o čemu je riječ. Vjerojatno bi ga i koristio. No, bi li se isto dogodilo kada bi imao bicikl bez kotača? Bi li shvatio da je to prijevozno sredstvo? Vjerojatno ne. Jer, bicikl bez kotača i nije prijevozno sredstvo.
Slično je i s razumijevanjem našeg javnog zdravstva. Sigurno bi ga lakše razumjeli kada bi bilo cjelovito (sadržavalo sve potrebne dijelove: tvornice lijekova, ortopedske kuće, kućne njege, informatičke programe,..), radilo na primjeren način (na neprofitnim načelima, bez negativnih zdravstvenih ciljeva, s bolesnikom u središtu zbivanja), bilo primjereno ustrojeno (s optimalnim brojem međusobno povezanih bolnica, snažnom, dobro opremljenom primarnom zaštitom rasterećenom obveze zarađivanja) i prepušteno stručnom vođenju. Tada bi javno zdravstvo već na prvi pogled svima bilo jasno i razumljivo.
No, naše je javno zdravstvo izobličeno do neprepoznatljivosti: dijelom prodano, dijelom prepušteno interesu profitnih skupina, dijelom uništeno političkim kadroviranjem i uhljebljavanjem, dijelom predano samoraspadanju . U takvom je izmrcvarenom i unakaženom sustavu doista teško uočiti svu njegovu naprednost, ljepotu, solidarnost, korisnost.
Teško je priznati kako smo to sami učinili – svojim pristajanjem i šutnjom. Možda to ne žalimo vidjeti jer u tome izobličenom i uništenom javnom zdravstvu vidimo sebe i svoju krivnju.
3.Osobne nedostatnosti
I dok složenost i zamršenost javnog zdravstva te njegovu izobličenost možemo nazvati stvarnim teškoćama u razumijevanju, vlastiti nedostatak znanja i moralnosti pripadaju tzv. osobnim nedostatnostima.
Nedostatak znanja
Ironično zvuče podatci kako su prvi i najveći val privatizacije našeg javnog zdravstva proveli profesori školovani na Školi narodnog zdravlja Andrija Štampar(!). Onoj istoj školi u kojoj se uči  da se „u pitanju narodnog zdravlja ne smije se činiti razlika među ekonomski jakim i slabim.“, da je „dužnost liječnika brinuti se za zdravlje drugih ljudi bez ikakva obzira na njihovo ekonomsko stanje i na svoju materijalnu korist.“, te da liječnik ne smije biti zavisan od bolesnika, jer ga ekonomska zavisnost sprječava u glavnim njegovim zadacima.“ Krenuti u tako veliki korak kao što je privatizacija javnog zdravstva bez dovoljno znanja i k tome još ne  proučiti postojeće modele znak je velikog nemara i ne može se oprostiti. A trebalo je samo proučiti izvješće o američkom zdravstvu pa saznati kako u Sjedinjenim državama 15% građana  (oko 45 milijuna) nema nikakvo zdravstveno osiguranje, kako je 60% osobnih bankrota uzrokovano troškovima liječenja, a gotovo 45.000 osoba svake godine umre samo zbog toga što si ne može platiti primjerenu medicinsku skrb ili zato što nema zdravstveno osiguranje.
Je li moguće da i danas, u vrijeme pametnih telefona, skypea, vibera, YouTubea, i masovnih komunikacija postoje liječnici koji ništa ne znaju o posljedicama privatizacije zdravstva, koji nisu gledali film Sicko, čitali o američkom zdravstvu ili nemaju saznanja kamo vodi privatizacija? Je li moguće da ne znamo o razlikama između javnog i privatnog, cjelovitosti i necjelovitosti, profitnog i neprofitnog rada, pozitivnih i negativnih zdravstvenih ciljeva, potrebnoj i nepotrebnoj zdravstvenoj potrošnji, korupciji, sukobu interesa, dvojnom radu, etici javnog zdravstva, društvenoj odgovornosti, moralnosti?Nikada nismo čuli kako se Englezi ponose svojim javnim zdravstvom, ponosno ga prikazuju na otvorenju Olimpijskih igara i spremni su za njega boriti se svim sredstvima?

Nedostatak moralnosti
I kada steknemo dovoljno znanja o javnom zdravstvu nije sigurno da ćemo ga i prihvatiti. Naime, ukoliko se sustav vrijednosti javnog zdravstva ne podudara s našim, vjerojatno ćemo ga odbaciti.  I pri tome nećemo biti usamljeni. Američki su se liječnici dva  puta uspješno oduprli uvođenju javnog zdravstva: za vrijeme Harryja Trumana (1946.) i za vrijeme Billa Clintona; najveći otpor uvođenju javnog zdravstva (NHS) u Engleskoj su pružili upravo engleski liječnici, a i naša je Liječnička komora bila najjači protivnik provedbi javnog zdravstvenih mjera u vrijeme Štampara.
Jesmo li štogod moralno napredovali od tih vremena? Čini se – slabo. Jer kako drugačije, osim nedostatnom moralnošću, objasniti ponašanje jednog ministra zdravlja koji operira prostatu u inozemstvu, ili jednog drugog koji bude dva puta kažnjen zbog sukoba interesa (i ostane na dužnosti!), ravnatelja HZZO-a koji prijeti liječnicima kontrolorima kako moraju propuštati bar pet posto protekcija jer će se u suprotnom on „s takvima osobno obračunati“, profesora koji izjavljuje kako „jedna čistačica ne može imati jednako pravo na liječenje kao i jedan doktor“, jednog drugog profesora koji nam poručuje kako „ne možemo imati svi jednako pravo na jednaku uslugu“ Ili stavove liječničke udruge što pozdravlja prijedlog kojim će se proširiti „sustav koncesije na sve liječnike u primarnoj zdravstvenoj zaštiti.“ Kako, ako ne moralnom nedostatnošću, objasniti vijest po kojoj „navodno trenutačno ima oko 1200 bolničkih liječnika službeno i još barem toliko bez dopusnice ministra koji rade u privatnim poliklinikama i ambulantama.“ Ili još gore – da je u aferi Farmal sudjelovalo više o 500 liječnika?
Zaključak
Vjerujući da je Istina kao gorak lijek – ne prija, ali pomaže, valja biti iskren:javno zdravstvo ne razumijemo zbog tri razloga: njegove zamršene naravi,izobličenosti nastale privatizacijom, ali i zbog vlastitih nedostatnosti – nedostatnog znanja inedostatne moralnosti.
Je li grubo? Možda, da je izrečeno sa zlom namjerom. No, nije grubo kao poziv na buđenje. I razumijevanje činjenice da je javno zdravstvo naše jedino prirodno stanište; jedino nam javno zdravstvo daje socijalnu sigurnost i mogućnost posvećivanja svome poslu. Jedino kroz javno zdravstvo nastavljamo tradiciju svojih učitelja i stvaramo budućnost svojoj djeci. I zato se moramo boriti za naše javno zdravstvo. Za bolje uvjete rada, za boljitak pacijenata, za depolitizaciju, sudjelovanje u upravljanju, mogućnosti napredovanja, tarnsparentnost trošenja…
Jer, očuvanje javnog zdravstva dugujemo ne samo svojim učiteljima i svojim roditeljima, nego i budućim liječnicima i budućim naraštajima. Stoga ne odlazimo van; ostajmo i borimo se.
To nam je profesionalna, moralna i generacijska obveza.
Dražen Gorjanski

 

0