Prijedlozi Udruge hrvatskih pacijenata za spas solidarnog javnog zdravstvenog sustava, Predsjedniku Sabora, Ministru zdravlja i Ravnatelju HZZO-a.

Naši prijedlozi za spas SJZS

Udruga hrvatskih pacijenata  (UHP)

Kopernikova 3, Zagreb

U Zagrebu 30.10.2013.
Hrvatski sabor

n/p predsjednika Josip Leko

Ministarstvo zdravlja Republike Hrvatske

n/p ministra prof.dr.sc Rajko Ostojić, dr. med.

HZZO

n/p ravnatelje prim. Siniša Varga, dr.med.dent.

Prijedlozi Udruge hrvatskih pacijenata (UHP) za spas solidarnog javnog zdravstvenog sustava (SJZS)

Poštovani,

hvala Vam na pozivu na ovaj sastanak – pripreme za ugovorno razdoblje od  1. siječnja do 31.prosinca 2014. godine u. prostorijama HZZO u Margaretska 3 Zagreb 30. listopada 2013. u 14.30 sati.

Danas ću govoriti  u dobroj vjeri iz iskustava u Udruzi hrvatskih pacijenata i iz osobnih iskustava s jedinim jedinim ciljem: da ukažem na neke probleme u liječenju u solidarnom javnom zdravstvenom sustavu (SJZS) i da zamolim sve vas da je stanje loše i da se hitno popravi. Vi ga možete popraviti ako želite, a ako želite – učinite to već danas.

Znate  li, recimo, što sve moraju pacijenti proživljavati u trenutku kada im liječnici otkriju neku bolest?  Primjera radi: kada danas pacijentica na UZV dojke sazna da joj je nađeno nešto što bi moglo biti i smrtonosno te da bi morala obaviti pregled magnetskom rezonancom, zdravstveni joj djelatnik kaže da se na taj pregled čeka više od šest mjeseci i nudi joj da potpiše izjavu kako je suglasna s tolikim čekanjem. Je li medicinski opravdano pacijente sa sumnjom na malignu bolest naručiti  na neophodan pregled za šest mjeseci ili više? Možete li uopće zamisliti što bolesnici i njihove obitelji proživljavaju u sljedećim mjesecima? Jeste li i pomislili da se takvim dugim čekanjem bolest samo pogoršava što ugrožava i poskupljuje potencijalno liječenje, a da se zbog golemog pritiska neizvjesnosti možda stvaraju i novi psihički bolesnici koji se opet moraju liječiti na teret budžeta?

Biste li vi ili netko vaš pristali da čekate šest mjeseci na životno odlučujući pregled i pri tome potpišete takvu izjavu? Dobro znamo da je bolestan čovjek spreman sve poduzeti i žrtvovati za svoje ozdravljenje te mu ne preostaje drugo nego potražiti pomoć izvan solidarnog javnog zdravstvenog sustava.

Poštovana gospodo, je li doista slučajno što se ovakvim listama čekanja oboljele silom prilika preusmjerava u privatnu praksu?

1. prijedlog: Omogućiti liječenje u trenutku sumnje na moguću smrtonosnu bolest, a po odluci savjesnih, odgovornih, stručnih i humanih zdravstvenih djelatnika.

Primjer drugi: Vađenje krvi oboljelih za kontrolu kroničnih i teških bolesti sada se vrši na više mjesta dok UHP uporno traži da se to obavlja na jednom mjestu što bi bilo jeftinije za sustav, a puno bolje i lakše za bolesnike. Podsjećamo pri tome da neki domovi zdravlja ni ne mogu učiniti  sve pretrage, npr. vezane uz LDH, kalcij itd.

Pitamo vas: zašto se laboratorijska dijagnostika vezana za kontrolu kroničkih i teških bolesti ne obavlja na jednom mjestu? Nije li lakše da jednom bolesniku krv vadi jedna sestra jednom iglom preko jedne uputnice nego da se krv istom oboljelom vadi na više mjesta, s više uputnica i kod više zdravstvenih djelatnika, s više uboda više igala…? Objedinjavanje pregleda za kronične bolesnike bilo bi istovremeno najbolje za pacijente i najjeftinije za budžet zdravstva. Tražimo od vas da dignete svoj glas i za rješenje tog problema na koji mi u UHP-u ukazujemo već deset godina.

2. prijedlog: Laboratorijska dijagnostika vezana za kontrolu kroničkih i teških bolesti mora se  obavljati na jednom mjestu. Zašto „forsirate“ skuplje pretrage za budžet i bolnije za oboljele?

Evo još nekoliko primjera s „prve crte“ liječenja:

Problem miješanja javne i privatne prakse – sve su češći sukobi pacijenata i zdravstvenih radnika u javnom zdravstvu jer siromašni ne mogu platiti za neku uslugu. Sve što tražimo su jasna, jednostavna pravila igre – kada oboljeli dođe u ordinaciju u SJZS da tu može isključivo dobiti besplatnu uslugu na temelju osnovne i dopunske police osiguranja.

3. prijedlog: Zabraniti miješanje javne i privatne prakse i strogo odvojiti javnu i privatnu praksu na svim razinama u SJZS.

4. prijedlog: Donijeti Zakon o sprečavanju sukoba interesa u području SJZS na svim razinama koji bi obuhvatio sve djelatnike u SJZS.

Pitamo vas: potiče li miješanje praksi sivu ekonomiju u SJZS i ima li sive ekonomije u stomatologiji, pedijatriji, ginekologiji itd.? Ministra smo već pitali, ali nikada nismo dobili nikakav konkretan odgovor.  Pitamo vas je li sada na redu i obiteljska medicina? To bi bilo jako loše za zdravlje većine građana koji neće moći platiti kvalitetniju zdravstvenu uslugu.

5. prijedlog: Zaustaviti  tajkunizaciju i amerikanizaciju SJZS,  a po svaku cijenu spriječiti sada tajkunizaciju obiteljske medicine na svim razinama.

Godinama smo surađivali s liječnicima obiteljske medicine pa i s dr. Marijom Malnarom koji je stalno „kukao“ kako su preopterećeni s puno pacijenata, s puno papirologije, kako nedostaje 1000 obiteljskih liječnika…A onda preko noći preokret, obiteljski liječnici sve mogu i čak preuzimaju veće obaveze iako edukacija liječnika nije završila, a niti su ordinacije adekvatno opremljene…

Pitamo je li na redu tajkunizacija i obiteljske medicine gdje bi se ubuduće obavljala i neka dijagnostika koju bi oboljeli morali plaćati iz džepa? Jeli to razlog nagle promjene retorike i prestanak „kuknjave“?

Pitamo Vas jeli ima sive ekonomije u SJZS npr u stomatologiji, pedijatriji, ginekologiji, u obiteljskoj medicini itd. ?

6. prijedlog: Spriječiti sivu ekonomiju u SJZS. Zabraniti naplaćivati jednu uslugu dva puta, npr. u stomatologiji gdje ugovorni stomatolozi za vrijeme plaćenog radnog vremena od HZZO-a rade i privatno. Na ovo smo više puta upozoravali pa i Vas, gos. Ravnatelju i Ministre, ali ništa se nije poduzelo.

Kad je u pitanju privatna praksa, dakle pružatelji medicinske usluge bez ugovornog odnosa sa HZZO-om, javlja se i sljedeća dvojba: Potpuno je jasno i prirodno da privatnik radi za profit. Je li moguće da zbog tog profita učini i nepotrebnu uslugu i to naplati?  Tko to kontrolira? Tko kontrolira privatnike u zdravstvu i kako je to regulirano?  Zvali su nas neki oboljeli iz susjednih zemalja i pitali  jesu li neki privatnici kod kojih su namjeravali doći na operaciju (nisu mogli saznati preko njihovih Web stranica) osigurani od neželjenih događaja. Pokušali smo im pomoći, ali nismo uspjeli doći do takve informacije, iako smo, pored ostalih, kontaktirali i Ministarstvo zdravlja.

7. prijedlog: U suradnji HZZO-a sa MIZ-om definirati da oboljeli može doći do svih informacija o privatnoj praksi prije nego posjeti privatnog zdravstvenog djelatnika.

Zatim radiologija i zaštita prilikom  snimanja – pokušavamo postići da se za svaku pretragu napiše naputak što se mora zaštititi i kojim zaštitnim sredstvima te da se o tome mora  obavijestiti oboljelog, ali nemamo podršku struke. Kažu nam: „Potpišite tu izjavu, legnite tu,…Gotovi ste, možete ići, a rezultati će biti tada i tada.“ Jesmo li možda nepotrebno ozračeni a posebno djeca?

8. prijedlog: U suradnji HZZO-a sa MIZ-om donijeti precizne naputke i prije svake usluge detaljno upoznati oboljele.

Tu je i pitanje propisivanja lijekova – imali smo slučajeve da je bolesnici lijek koji je neko vrijeme dobivala u bolnici pomagao i bio jeftiniji od lijeka koji joj je bolnica propisala u otpusnom pismu, a koji joj nije pomagao. No, obiteljska joj je liječnica morala prepisivati taj skuplji i neefikasni lijek. U konačnici se iz SJZS plaćao skuplji lijek koji bolesnici nije pomagao.

A druge pak strane, hematološkim bolesnicima se propisuje najjeftiniji lijek bez obzira na to što nije najdjelotvorniji i što neki imaju dosta neugodne nuspojave. Liječnici koji imaju više desetaka godina iskustva (mi oboljeli idemo njima sa povjerenjem)  znaju koji je lijek najdjelotvorniji, ali moraju postupati po propisima ili će biti kažnjeni. Tek onda  kada se oboljeli napati liječnik može pisati zahtjev za odobrenje djelotvornijeg (kvalitetnijeg) lijeka.

9. prijedlog: Obavezno omogućiti liječnicima propisivanje najdjelotvornijeg lijeka oboljelima bez obzira na njegovu cijenu. Sada nije dobro da liječnici (iskustvo iz prakse) imaju obvezu propisivanja najjeftinijeg lijeka koji nekada nisu učinkoviti i oboljeli moraju trpjeti. Najdjelotvorniji lijek je i najjeftiniji lijek.

Što se tiče lista čekanja i limita – nadali smo se da će e-naručivanje uspjeti smanjiti liste čekanja, ali, nažalost, ništa od toga. Stanje je, po našim iskustvima, još i gore za sve one koji nemaju novca i veza. Zašto? Jeli netko odgovarao zbog toga?

Štrajk liječnika je još dodatno pogoršao situaciju.

10. prijedlog: U bolnički sustavu vratiti siromašne i bolesne specijalistima jer su stručniji od obiteljskih liječnika i staviti sve kapacitete u bolničkom sustavu u funkciju te na taj način smanjiti liste čekanja.

11. prijedlog: Zdravstvene djelatnike platiti po stvarnom radu i učinku.

U veljači 2012 godine podignuta je udaljenost za koju se priznaje pravo na putne troškove s 30 na 50 km što je pogodilo siromašne i bolesne do te mjere da su  neki pacijenti morali odustati od liječenja, Jednostavno nisu mogli platiti putne troškove:  primjerice, za 10 odlazaka na terapiju u ustanovi udaljenoj 49 km morali su platiti otprilike 500 kn putnih troškova, a imaju mirovinu oko 1.400 kn. Zašto je ponovno ugroženo to pravo za koje smo se mi u UHP-a već jednom 2006. godine izborili za 30 km?

12. prijedlog: Vratiti pravo na putne troškove iznad 30 km.

Oboljeli ima pravo na drugo stručno mišljenje, ali ga je gotovo nemoguće brzo (a samo to ima smisla) ostvariti u praksi. Već nekoliko godina ukazujemo na sve ove probleme, ali ljudi koji vode SJZS jednostavno to ignoriraju na različite načine. Ponekad imamo dojam  kao da prenosimo kamenje s jedne hrpe na drugu, a onda ih ponovno vraćamo na prvu. Kamenja je uvijek isto, a mi se (civilno društvo) sve više iscrpljujemo i postajemo sve više nemoćni, a po svoj prilici i nepotrebni ( da ne kažem trn u oku) vlastima zdravstvenog sustava?

13. prijedlog: Hitno u praksi u roku od sedam dana omogućiti drugo stručno mišljenje.

Uporno nastojimo da se poboljša međusobni odnos između pacijenata i medicinske struke, kao i da se vrati povjerenje pacijenata u solidarni javni zdravstveni sustav.

Od Ministarstva zdravlja tražili smo donošenje dvosmjernog kodeksa o komunikaciji, ali nismo naišli na podršku, već naprotiv. Kako komunikacija između pacijenata i medicinskog osoblja funkcionira možemo vidjeti na sljedećem primjeru. Pacijentu iz Rijeke koji je u nadi da će dobiti bolju uslugu došao na operaciju u Zagreb, ugrađeni stent nije se otvorio i pacijent je doživio moždani udar.  Komunikacija zdravstvenih radnika s njegovom obitelji bila je vrlo loša i ni nakon 15 dana nije im rečeno što se točno dogodilo. O strahu i tjeskobi te obitelji kao i svih pacijenata i njihovih obitelji koji ne znaju što se točno događa, ne trebam vam posebno govoriti.

14. prijedlog: U suradnji sa MIZ-om što prije donijeti dvosmjerni kodeks o komunikaciji u SJZS.

Uvjereni smo da bi se donošenjem i implementacijom takvog kodeksa nesporazumi u SJZS smanjili i do 50 posto.

Tražili smo 23.11.2012 i hitno osnivanje neovisnog tijela pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu koje bi ravnopravno sudjelovalo u raspravi s Hrvatskom liječničkom komorom kada ona daje stručne ekspertize u kojima su u sukobu interesi liječnika i pacijenata, a koje bi pacijentu dalo objašnjenje njemu razumljivim jezikom, umjesto vrlo često rabljenog izričaja „HLK“ „učinjeno po pravilima struke“. Budući da mi u UHP-u imamo jako loša iskustva s raznim staleškim tijelima, komorama, udrugama i sličnim tijelima, mišljenja smo da bi to moralo biti staleško neovisno tijelo koje ne bi bilo profesionalno i čiji bi rad bio javan. Smatramo dovoljnim da tijelo ima 7 članova, i to: 3 liječnika, predstavnik medija, medicinska sestra, predstavnik  neke od Udruga pacijenata (koji nije u sukobu interesa) i pacijent (ili njegov zastupnik) o kome se raspravlja.

15. prijedlog: U suradnji HZZO-a sa MIZ-om i Medicinskim fakultetom hitno donijeti odluku o osnivanju neprofesionalnog staleškog neovisnog tijela pri Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

Nadamo se da će ova nastojanja zaživjeti, a ne doživjeti sudbinu nekih Povjerenstava za zaštitu prava pacijenata, od nacionalnog pa na niže…

Uporno ukazujemo na to da se ne smije donositi nikakva „košarica usluga u zdravstvu“, jer bi to značilo da bi većina građana Hrvatske (dakle, otprilike milijun i pol siromašnih stanovnika i još otprilike toliko njih za koje se smatra da su blizu granice siromaštva) ostalo bez kvalitetne zdravstvene zaštite i bez mogućnosti kvalitetnog liječenja. Nažalost, imamo loš primjer u stomatologiji (i drugdje u SJZS) takve košarice usluga i miješanja praksi. Mišljenja smo da to nije dobro za siromašne i bolesne građane te da bi načelo solidarnosti time bilo „pokopano“. Pitamo Vas jeste li svjesni da bi ova košarica usluga donijela nekoliko stotina novih tajkuna, a više od četiri milijuna građana postali bi „taoci“ tih novih tajkuna.  Je li moguće da se u SJZS-u odričete najkvalitetnijeg liječenja siromašnih i bolesnih, po odluci savjesnih, odgovornih i humanih zdravstvenih djelatnika?

16. prijedlog: Ni po koju cijenu ne donositi nekakve košarice usluga u zdravstvu.

Danas  oboljeli od poremećaja u prehrani i njihove obitelji imaju ozbiljnih problema i nerazumijevanja u liječenju u praksi u SJZS.

17. prijedlog: Nužno treba osnovati prepoznatljivo/referalno mjesto sa po logici problema subspecijaliziranim internistima, psihijatrima, psiholozima i dijetetičarima koji će se ciljano baviti liječenjem oboljelih od poremećaja u prehrani i njihovim obiteljima.

U posljednje vrijeme slušamo razne informacije u kojima se teško snaći i prepoznati istinu, a vezano uz nabavu raznih sredstava, materijala, opreme itd. za potrebe SJZS. Smatramo da je nužno u proces javne nabave uključiti i predstavnike udruga pacijenata.

18. prijedlog: Predlažemo dr. Dražena Budimira, kirurga i savjetnika predsjednika UHP-a,  za tijelo objedinjene javne nabave u SJZS na najvišoj razini (tendere javne nabave). U razgovoru sa dr. Budimirom u pripremi ovog sastanka dr. Budimir mi je iznio dobre ideje kako uštedjeti u budžetu a ti bi se novci mogli iskoristiti za liječenje oboljelih i smanjivanje lista čekanja a da se na kvaliteti i kvantiteti usluga ne gubi.

Predlažemo i uporno od vas tražimo da dignete svoj glas protiv tajkunizacije i amerikanizacije solidarnog javnog zdravstvenog sustava, da osigurate odvajanje javnog od privatnog zdravstva i jasnim pravilima onemogućite miješanje praksi. Neka pacijenti koji žele i mogu platiti privatnu zdravstvenu uslugu to čine po slobodnoj volji, no kada oboljeli ulazi u ordinaciju liječnika u sustavu SJZS-a mora biti siguran da u njoj može dobiti isključivo uslugu na načelu solidarnosti preko zdravstvenih iskaznica bez dodatne naplate.

Dragi moji, molimo vas dignite već jednom svoj glas da bi svi građani Republike Hrvatske, bez obzira na svoj trenutni materijalni status, mogli početi s liječenjem u trenutku spoznaje postojanja bolesti, a po odluci savjesnih, stručnih, odgovornih i humanih zdravstvenih djelatnika.

Ako nekoga živciraju ova naša  iskustva i promišljanja, naglašavamo da nam to nam nije cilj i unaprijed se ispričavamo. Za nas je SJZS opće dobro svih građana Republike Hrvatske. Moramo to opće dobro sačuvati po svaku cijenu i ostaviti ga mladima, sadašnjim bolesnicima i svim budućim novim bolesnicima.  Ako ne sačuvamo SJZS, povijest i buduće generacije nama i Vama neće oprostiti. Molimo Vas, Vi to možete učiniti i sačuvati SJZS još danas.

Bolestan čovjek ima samo jednu želju, a to je ozdraviti. Danas je liječenje jako skupo i ako uništimo SJZS većina građana Hrvatske neće se moći kvalitetno liječiti.

Ukoliko nemate danas rješenja što učiniti i kako sačuvati SJZS, predlažemo vrlo jednostavno rješenje:

19. prijedlog: Raspišite referendum i pitajte građane Republike Hrvatske kakvo zdravstvo žele: solidarni javni zdravstveni sustav (javno zdravstvo) ili privatno. Molimo Vas, pokažite demokratičnost, služite našim građanima i pitajte ih na referendumu kakvo zdravstvo žele.

Mi u UHP ne želimo nikome suditi – ostavljamo vremenu i povijesti da sudi i nama i Vama koji danas vodite SJZS. No želimo Vam uputiti još jedan, ključan prijedlog:

20. prijedlog: Umjesto preopterećivanja postojećih liječnika u SJZS poslom i plaćanja naknada za to, (što je sada razlog ovom štrajku)  povećajte njihov broj: zaposlite mlade liječnike sa Zavoda za zapošljavanje i uvedite ih u sustav, jer su mladi liječnici budućnost SJZS.

Dijabetičarima tipa 2 Država je propisala kako šećer u krvi mogu mjeriti svaki četvrti dan odobravajući svega 100 test traka godišnje. Poštovana gospodo koja vodite SJZS: Malo je  i opasno za oboljele.

U razgovoru sa mnogim dijabetičarima tipa 2 kažu da im je potrebno dva puta dnevno mjeriti šećer u krvi.

21. prijedlog: Predlažemo, tražimo, zahtjevamo i molimo da se promjeni  Pravilnik koji je sad na snazi  i koji sad propisuje 100 test traka godišnje. Gospodo i mi laici znamo da je to izuzetno malo i opasno.

Tražimo donošenje novog Pravilnika  u kome se mora propisati pravo na minimalno 365 test traka godišnje za dijabetičare tipa 2 kako bi isti bar jednom dnevno mogli mjeriti šećer u krvi.

22. prijedlog: Politiku želimo isključiti iz naše butige. Sve vas molimo u ime života učinimo sve da sačuvamo SJZS a na taj način i dostojanstvo u bolesti i umiranju svih građana Republike Hrvatske.

U očekivanju prihvaćanju ovi naših prijedloga i odgovora želimo Vam obilje zdravlja.

S poštovanjem
Predsjednik
Marijo Drlje, dipl.oec.

0